Ako ne podržavamo umjetnost, nećemo je ni imati

U organizaciji Akademije dramske umjetnosti u Zagrebačkom kazalištu mladih 17. lipnja ove godine priređen je javni razgovor s američkim redateljem, glumcem, piscem i producentom Robertom Wilsonom. Razgovor, naslovljen Dijalog s Robertom Wilsonom, vodio je redoviti voditelj kazališnih tribina ZKM-a, novinar, publicist i pisac Srđan Sandić.

Povod dolaska u Hrvatsku jednog od najvažnijih suvremenih kazališnih umjetnika, kao i suvremenih umjetnika uopće, jest oproštaj od operne scene dive Dunje Vejzović, Wilsonove prijateljice i dugogodišnje suradnice, u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana plemenitog Zajca u Rijeci. Operna diva nastupa u operi Pikova dama Petra Iljiča Čajkovskog, u ulozi Stare grofice. Nije riječ o prvom Wilsonovu posjetu Hrvatskoj, boravio je u Zagrebu već nekoliko puta.

Snimio Markus Scholz / PIXSELL / DPA

Wilsonovi fantastični scenski radovi, estetski dojmljivi i emocionalno nabijeni, na nekonvencionalan način integriraju najrazličitije umjetničke medije uključujući ples, pokret, rasvjetu, skulpturu, glazbu i tekst te dovode jezik i sliku u potpuno nov, za njega karakterističan odnos. Mnogi od tih radova koji fasciniraju publiku diljem svijeta rezultat su bliskih veza i profesionalnih suradnji ostvarenih s iznimnim umjetnicima poput Heinera Müllera, Toma Waitsa, Susan Sontag, Laurie Anderson, Marine Abramović, Williama Burroughsa, Loua Reeda, Jessye Norman, Anne Calvi, sve do Lady Gage. Raznoliko područje njegova umjetničkog interesa čine i crteži, slike i skulpture predstavljeni u stotinama samostalnih i skupnih izložbi. Mnoga njegova umjetnička djela dio su raznih privatnih zbirki i muzeja diljem svijeta.

Robert Wilson dobitnik je vrijednih priznanja i nagrada, među kojima se ističu: nominacija za Pulitzerovu nagradu, dvije nagrade Premio Ubu, Zlatni lav Venecijanskog bijenala te nagrada Olivier. Član je Američke akademije umjetnosti i književnosti, kao i Njemačke akademije umjetnosti, a dobitnik je i osam počasnih doktorata. Francuska ga 2003. proglašava zapovjednikom Reda umjetnosti i književnosti (Commandeur des Ordre des Arts et des Lettres), a 2014. časnikom Legije časti. Iste godine Njemačka mu dodjeljuje Časnički križ Reda za zasluge. Wilson je osnivač i umjetnički direktor The Watermill Centra, u Water Millu, na Long Islandu (New York), jedinstvenog laboratorija s mnogim rezidencijalnim programima za mlade umjetnike i umjetnike u usponu.

Trideset godina s Dunjom

Razgovarajući sa Srđanom Sandićem o povodu svoga dolaska u Zagreb, o poznanstvu s Dunjom Vejzović, Robert Wilson je rekao:

„Upoznao sam Dunju prije trideset godina. Ono što je vrlo važno za moj rad jest da je imala iznimno dubok unutarnji osjećaj za scenu i za izvedbu. Prvo što me kod nje impresioniralo jest koliko je moćna u svojoj mirnoći, u bivanju, u tišini na sceni. To je jako teško postići na pozornici – stajati. Nevjerojatno je kako se malo vremena u glumačkim i kazališnim školama posvećuje da bi se ljudi naučili kako stajati na pozornici. A to moramo naučiti. Surađivao sam s jednom divnom gospođom iz Japana, klasično obrazovanom u tehnikama kazališta no i kabuki, koja je u dobi od dvije-tri godine, za vrijeme svog obrazovanja, podučavana kako da stoji na sceni. Morate učiti kako stajati. A učite tako da stojite, ili da padnete. I to je bila jedna od najimpresivnijih stvari kod Dunje, ona je znala kako stajati na pozornici. Moć koju je imala dok stoji na sceni. Bivanje na pozornici podrazumijeva prema van pokušaj da se izrazite, a iznutra mogućnost da to osjetite.“

Nakon javnog razgovora u ZKM-u, u trajanju od nešto više od sata, u kojemu je sudjelovala i publika zanimljivim i upućenim pitanjima, naročito glumci i studenti glume, a na njih je Wilson odgovarao ponekad i glumeći dio odgovora u maniri vrsna glumca, za Vijenac smo uspjeli nakratko razgovarati te zamoliti gosta da nam odgovori na nekoliko kratkih pitanja. S obzirom na intenzivno trajanje javnog razgovora, njegovi su odgovori bili kratki, ali slikoviti, rječiti i zaoštreni poput snažnih vizualnih poenti njegovih scenskih djela.

Koja su vaša dosadašnja znanja, a kakvi su dojmovi o ovome dijelu Europe?

Pa, jako se razlikuje od Teksasa! (smijeh). Sjedinjene Države, a to je jako velika zemlja, nitko nije osvajao. Ovdje svi živite blizu jedni drugima, i napadali su vas i osvajali, tako da se radi o potpuno drukčijem razumijevanju ideje susjeda, tko su oni, i to je velika razlika. Na primjer, ljudi u Ohiu ne znaju gdje je Zagreb, nemaju pojma. Ne znaju gdje je Beograd, ne znaju gdje žive Nijemci. Svi vi ovdje živite mnogo bliže jedni drugima, osvajali su vas, tako da poznajete svoje susjede na drukčiji način.

Kako vidite današnju suvremenu umjetnost?

Sokrat je govorio da se dijete rađa sa svim potrebnim znanjem. To je otkrivanje znanja, proces učenja, tako da ponovno otkrivamo ono s čim smo se rodili. Američki kipar Donald Judd prije nekoliko godina napravio je kiparsku instalaciju u zapadnom Teksasu; stotinu kocaka od nehrđajućeg čelika potpuno jednake veličine smjestio je u dvije zgrade u pustinji. Ljudi su se tada pitali: Je li ovo skulptura? Napisao sam članak koji je govorio o tome kako je moguće da ćemo za pet stotina ili pet tisuća godina još gledati u te kocke od nehrđajućeg čelika i pitati se jesu li one klasično oblikovane. Sada poprilično prihvaćamo činjenicu da su ta djela skulpture, ali ponekad nam treba vremena pa ponovno otkrivamo klasike. Možemo otići i malo unatrag, u prošlost – pogledajte Kineze, Egipćane, Maje, Grke, Rimljane. Matematika grčkog hrama, matematika majanske piramide, matematike su svih tih starih kultura jednake. To su klasični obrasci. Tako da, suvremena je umjetnost nešto što vrlo često samo ponovno otkrivamo. Može nam se činiti čudnim u početku, ali ono što će ostati iza nas i nakon pet tisuća godina, ako išta ostane, jest ono što rade umjetnici. Ako ne podržavamo umjetnost, nećemo je ni imati. Eto, to je za mene suvremena umjetnost.

Ima li po vašem mišljenju razlika u suvremenoj umjetnosti u SAD-u i Europi? S obzirom da živimo u globaliziranom svijetu.

Ne mislim da ih ima, nikada ne znate gdje će se suvremena umjetnost dogoditi, može se dogoditi u vrlo uređenoj zemlji, bogatoj, može se dogoditi u siromašnoj zemlji, može se dogoditi u potlačenoj zemlji. Može se dogoditi u demokratskom društvu; ne znamo kako je masovno proizvoditi – to je tajna. Ne znamo gdje će se dogoditi i tko će je proizvesti. Ne znamo na kojem će se idućem mjestu pojaviti.

Kriza riječi u današnjem svijetu – ta tema karakterizira vaš rad. Biste li rekli da ta kriza dominira današnjim svijetom – kriza značenja riječi i praznine riječi?

Riječi vas mogu iznova nadahnuti (premda su potrošene), ali mogu i ograničiti vaše razmišljanje. Ovisno kako ih upotrebljavate – mogu vas nadahnuti ili nas okrenuti jedne protiv drugih.

Kako vas pogađa nestajanje prirode?

Pa, mislim da... kad zmaj dođe toliko blizu, izvadite mač da biste ga zaustavili. Ponekad situacija mora postati zaista loša da nas primora da izvadimo mač i borimo se protiv njega.